M.R.S.A (Metil Resistent Staphyllococus Aureus)
KAKO SAM IZLIJEČIJO KRONIČNO UPALU KOŠTANOG MOZGA – OSTEOMIELITIS
Godine 1973, posle teškog saobračajnog udesa, su mi u toku operacije u bolnici, zarazili sa bakterijom zlatni stafilokok – stafilokokus aureus – bolje poznatom kao M.R.S.A (Metil Resistent Staphilococchus Aureus), koja se nalazi u svim bolnicama kao »domača životinja«. Poslijedica toga je bila kronična upala koštanog mozga – osteomielitis. Prema medicinskim standardima odmah su me počeli liječiti sa najrazlitičijim antibioticima, nekim čak vrlo opasnim zbog neželjenih učinaka. Ovakav način lječenja su primenjivali na meni skoro punih osam godina – bez uspjeha. Umjesto ozdravljenja dobio sam nove poteškoče kao jaku žgaravicu a i zbog dugotrajne upotrebe antibiotika, došlo je do teškog poremečenja crevne flore, tako , da su se u crijevima jako umnožile gljivice – Candida albicans, zbog koje sam dobio i kronički dermatitis – upalu kože.
Uprkos tome, je medicina bila potpuno neuspješna u borbi protiv M.R.S.A –e. U toku svih tih osam godina, imao sam hude bolove i skoro neprekidno curenje iz fistule (patološki kanalčič za odvođenje gnoja) na desnoj butnoj kosti. Svaki mjesec sam nosio iz apoteke dvije velike kese hidrofinih gaza in materiala za povezivanje rana.
Nekoga dana kazao mi je moj lijekar, da više nema novih antibiotika, koje bi mogli primjeniti, i predložio mi je , da počnemo postupak od početka (Jovo na novo). Tada sam odlučio, da si pomognem sam kako kažemo Slovenci » pomozi si sam i Bog če ti pomoči«. Otišao sam u studijsku biblioteku, gdje sam u medicinskoj enciklopediji pročitao sve o toj opaki bolseti, koju medicina nije znala i još danas ne zna izljiječiti. Odlučio sam, da si pomognem sam i to sa propolisom – pčeljom smolom, raztopljenom u alkoholu, sa kojom sam več prije nekoliko godina uspješno izliječio upaljene glasne žice, zbog čega mi je prijetila trajna promuklost što bi mi spriječilo pjevanje(sam i amaterski muzičar).
Odlučio sam dakle, da uzmem stvari u svoje ruke i pokušam sa propolisom, prirodnim antibiotikom, koji sadržava nekoliko deset različitih antibiotika u malim dozama, tako, da se bakterija na njega ne može naviknuti i postati rezistentna.
Tehnički sam to uradio tako, da sam ot prilike 3 cmm tečnosti povukao u plastičnu injekcijsku pumpicu – bez igle, i nastavak stavio u fistulu iz koje je curio gnoj – mrtva bijela krvna tijela in delčiči propale kosti, koju je najedala MRSA. Ubrizgao sam tekuči propolis i nekoliko minuta ostavio nastavak pumpice unutar fistule. Telo je prihvatilo tečnost, tako, da nije odmah izcurila, kako se mi je desilo, kad sam prvi put pokušao. Slijedila je veoma burna reakcija, i desna butina mi je privremeno natekla i postala topla. U tom stanju sam zaspao (postupak sam vodio prije spavanja). Posle nekoliko sati, probudio me osečaj, da mi iz fistule nešto obilatu izcurava. Na gazi se našlo za veliko šaku sekreta. Opet sam zamjenio gazu, a na moju veliko radost, poslijedni put, jer mi se od tada – krajem aprila 1981, do danas, nikad više nije ponovilo upaljenje.
Moram napomenuti, da mi je moj prijatelj ljekar, dao svu priznanje za moj uspjeh, a največji deo lekara toga nije komentirao, bar ne pozitivno.
A, da to nije bio goli slučaj, priča činjenica, da su mi mi javili in neki drugi ljudi, koji su čitali moj članak u novinama, i saopštili, da su postigli jednak uspijeh. Baš pred nekoliko mjeseci mi je saopštila moja poznanica, koja je čitala članak na mome blogu, da je takav postupak preporučila svojoj prijateljici, koja je godinama patila od iste bolesti, i da se je na njezino veliko radost riješila te upale več prije dve godine.
Tako je za mene propolis postao najbolji prirodni lijek za sprečavanje zapaljenja raznih manjih ili večih rana pa čak i za higienu u ustima i na drugim djelima tjela jer pouzdano nema skoro nikakvih neželjenih nus pojava.
Da na kraju još napomenem, da se može nabaviti propolis u svim apotekama a i nekim marketima, a najbolje, ga je nabaviti kod kojeg poznatog pčelara!
Rajko Stropnik
